Žuti kartoni u klađenju zavise mnogo više od sudije i rivalstva timova nego od forme. Gradski derbi, meč za ostanak u ligi ili meč sa mnogo duela najčešće daje više opomena. Arbitar koji rado pokazuje opomene povećava prosek, ali isti sudija na mirnoj utakmici ume da ne podeli nijednu opomenu. Podaci o sudijama i timovima pomažu u proceni, a iznenađenja su česta, jer jedno isključenje menja tok celog meča. Ponuda na ovim tržištima često ima veću maržu, zato sitna prednost igrača u računici lako iščezne.
Klađenje na kartone prati disciplinu tokom meča. Najčešća je opklada na ukupan broj kartona, na primer preko ili ispod 4,5. Brojne kuće imaju takođe poene za kartone: žuti vredi deset poena, crveni dvadeset pet bodova, dok drugi žuti koji vodi do crvenog obično se računa samo kao crveni. Kartoni dati igračima na klupi, stručnom štabu ili po isteku meča najčešće se ne računaju. Opklade na kartone stoga zahtevaju proveru pravila baš za to tržište.