Klađenje na kornere u fudbalu obično znači igru na ukupan broj kornera, sa granicom kao što je 9,5. Igrač bira više ili manje od te granice, a polovina na kraju linije sprečava izjednačen rezultat. Nude se takođe i opklade na tim koji izvede više kornera, hendikep u kornerima kao i prvi korner na meču. Broje se jedino zaista izvedeni udarci iz ugla: korner dosuđen od sudije, a nije izveden jer se poluvreme završilo, ne ulazi u zbir. Računa se regularno vreme sa nadoknadom, a produžeci ne.
Klađenje na kartone prati disciplinu tokom meča. Najzastupljenija je igra na zbir kartona, recimo više ili manje od četiri i po. Mnoge kladionice nude i bodove za opomene: žuti nosi deset bodova, crveni karton dvadeset pet bodova, dok drugi žuti koji vodi do crvenog uglavnom se računa jedino kao crveni. Opomene pokazane igračima na klupi, treneru ili posle završnog zvižduka po pravilu se ne računaju. Opklade na kartone zato traže čitanje pravila koja važe za tu opkladu.
Klađenje na strelce u fudbalu ima tri glavne vrste opklada: prvi strelac, poslednji strelac i strelac na utakmici u bilo kom trenutku. Gol u sopstvenu mrežu ne računa se nijednom ponuđenom strelcu, pa u većini kladionica igra na prvog strelca onda prelazi na naredni gol. Ako igrač ne zaigra, uplata bude vraćena. Kada uđe posle prvog gola, pravila se razlikuju: kod nekih priređivača igra pada, kod ostalih se vraća. Opklada na strelca obuhvata devedeset minuta uz nadoknadu, dok se produžeci i jedanaesterci posle meča ne računaju.